44. SKAZ

(44. SUSRET KAZALIŠNIH AMATERA ZAGREBA)

29. lipnja – 4. srpnja 2020.

prosudbeno povjerenstvo:

Mira Muhoberac, dramaturginja, teatrologinja, sveučilišna nastavnica, kazališna i književna kritičarka, redateljica, kroatistica, komparatistica književnosti, urednica.

Dunja Fajdić, glumica

Suzana Marjarić, teatrologinja, antropologinja

 Komentari se donose prema redoslijedu izvedbi

29. lipnja 2020. (ponedjeljak), 19:00

KUD Ruža Prigorja

Ruža Majcanić: BOGATI AMERIKANAC

Redatelj: Vinko Štefanac

Mira Muhoberac

Predstava Bogati Amerikanac autorice Ruže Majcanić, prikazana na velikoj KNAP-ovoj pozornici, pokazuje jednu od dimenzija KUD-a Ruža Prigorja – radost zajedničke igre i stvaranja. Pod redateljskim vodstvom Vinka Štefanca, akademskoga glumca, moguća je aktualizacija teških egzistencijalnih situacija u kojima smo se našli zbog pandemije koronavirusa i  potresa koji je urušio dobar dio zagrebačkih obitelji i života. Praznina kuće na Tuškancu možda je slučajan znak praznih stanova i kuća koje su njihovi dugogodišnji stanari morali napustiti pritisnuti razornim potresom, ali točno odgovara na najpoticajnije kazališno pitanje „Zašto?“, tj. zašto se inscenira određena tema u točno određenome trenutku. Kad tu kuću fiktivno unajmljuje ili iznajmljuje, a vjerojatno u nju provaljuje povratnik iz Amerike John Trapavi, otvara se gotovo zaboravljen način traženja žene pomoćnice u kućanstvu uz pomoć novinskih oglasnika (koje današnji korisnici e-oglasnika gotovo ne poznaju), ali ujedno i postavlja pitanje sudbine hrvatskih povratnika iz Amerike. Tu temu autorica teksta vješto postavlja kao komediju s elementima trilera, ili kao triler s elementima komedije, skeč sastavljen od nekoliko prizora: kao žene koje traže posao pojavljuju se trudnica, starica, udovica izazovnog izgleda, poslovna žena, a od svih njih, u duhu školskih pravila komike, navodni Amerikanac traži da mu, zbog nabave namještaja, posude isti ili sličan iznos, 400-500-600 kuna, dok ga posljednja žena ne uhvati u prevarantskim poslovima i razotkrije se kao inspektorica. Glumački je ansambl, i muški i ženski, dobar, a najsuptilniju komičnost možda postiže glumac koji glumi staricu sa štapom, u maskulino-femininu obratu, i glumica zavodnica u crnom. U budućim bi se izvedbama predstave koja se bavi teškom temom izrabljivanja žena i mačoističkim odnosom prema osobama ženskoga spola trebao postići jači tempo u glumi, bez zastoja, i atraktivniji završni odlazak uhićenika u policijsku postaju.

Dunja Fajdić

Autorica teksta, ujedno i glumica u samoj izvedbi, napisala je tekstualni predložak ostavljajući prostor svakom izvođaču za samostalan doprinos u kreiranju vlastitog karaktera. Pratimo kako Amerikanac John prevarom izmamljuje novac od žena koje se prijavljuju na njegov oglas za posao kućne pomoćnice. Na kraju, igra se okreće: inspektorica razotkrije prevaranta, te upućuje publici poziv na oprez - koje poslove prihvaćamo, te za koga ćemo glasati na nadolazećim izborima (!). Uz elemente pučke komedije, naslućuje se i utjecaj popularnih (kriminalističkih) serijala, a zaključni obrat je i vrlo angažiran: serijski prevarant (muškarac) je raskrinkan. Jednostavna dramska struktura i suptilna režija dozvoljavaju izvođačima nesputanu kreaciju. Divna spremnost na komične verbalne igre (specifične za svaki karakter) i nadahnjujuć užitak u nastupu pred publikom.

Suzana Marjarić

Odličan primjer pučkoga komada, suradnje KUD-a Ruža Prigorja i redatelja/glumca Vinka Štefanca, koji su obradili aktualnu temu antropologije rada, tržišta rada i treće životne dobi koja je najugroženija na tom tržištu gotovo besplatne radne snage. Tematski je dobro istaknuta uloga ženskoga rada treće životne dobe, žena koje su orijentirane uglavnom na poslove čišćenja i konobarenja, tako da završno obraćenje inspektorice gledalištu probija četvrti zid i poziva na antropologiju solidarnosti cijele zajednice.

Preporuka: Bilo bi savršeno kada bi se predstava mogla prikazivati u domovima za starije i nemoćne kao i u udrugama socijalno najosjetljivijih skupina našega društva, a takvih je (nas) nažalost sve više i više, s obzirom da se politička elita čvrsto grupira u izmjeničnoj struji izbora tzv. lijeve-desne demokracije.

29. lipnja 2020. (ponedjeljak), 20:00

Studio Kubus – Dramska skupina Amaterija

Ružica Eterović – Katarina Moškatelo – Natalija Sokol-Kvesić: U TRI MATERE

Redateljice: Ružica Eterović, Katarina Moškatelo, Natalija Sokol-Kvesić

Mira Muhoberac

Duhovit naslov U tri matere krije razrađenu dramaturgiju sudbina triju matera trojice dječaka koji su u pubertetskim danima navodno u školskom zahodu uznemirili jednu djevojčicu pa su zbog toga pozvane na razgovor u školu. Situaciju čekanja razgovora s ravnateljem te škole tri autorice, ujedno i redateljice i glumice Studija Kubus i Dramske skupine Amaterija, pod mentorskim vodstvom Simone Dimitrov Palatinuš, dobro razrađuju i pretvaraju u dojmljivu predstavu – s obzirom na psihologiju i na razotkrivanje društvene situacije. Helena, majka iz višega sloja, profilirana je kao bivša pomoćnica državne odvjetnice, od izgleda, kostima, plave kose do pravničkoga diskurza. Ileana, majka alternativka, psihologinja koja drži tajne seanse, crnka je u crnom kostimu koji naglašava svakodnevicu koju destruira. Zdenka, skromna majka, brineta, ističe znakove pobožnosti, jednostavne odjeće i običnog izražavanja. Karakterološki i tipološki dobro profilirane, tri se žene, majke, matere, razotkrivaju kao osobe s obiteljskim tajnama i problemima, ali i međusobno sudbinski povezane. Njihovi se sinovi Ladislav, Franjo i Svemir tijekom predstave bazirane na svakodnevnom pripovijedanju od poslušnih učenika profiliraju u djecu s manom: Ladislav je šminker koji stalno mijenja tenisice,  Franjo previše jede, a Svemir živi u oblacima i stalno laže, svi skupa odzrcaljujući vlastite majke koje se međusobno svađaju, što se posebno naglašava u scenama kad jedna od njih odlazi, a druge je dvije ogovaraju. Utemeljena na dramaturgiji trača i na minimalističkoj režiji, predstava nepotrebno odlazi u manirizam filmskoga zaleđivanja, tj. zaustavljanja kadra te završnga ubrzanoga obraćanja ravnatelju, i traži veću međuigru i tempo, ali u cjelini postiže visoke domete. Premda su sve tri glumice dobre, istaknula bih glumicu koja glumi Ileanu, majku alternativu, posebno njezinu mimiku, scenski govor i boju glasa. Inscenirajući fenomene krivnje i odgovornosti i naglašavajući scenski često zapostavljen odnos majke i sina u pubertetu, ova je predstava ozbiljan scenski čin i uspješan prikaz traumatičnih događanja među školskom djecom i njihovim roditeljima.

Dunja Fajdić

Izvrstan primjer predstave koja nastaje na temelju predanog glumačkog istraživanja. Elementi sukoba roditeljskih svjetonazora odličan su poligon za autorski rad triju glumica (tematika me djelomično podsjetila na dramski tekst  "Bog Masakra" autorice Yasmine Reza). Čekaonica pred uredom ravnatelja postaje bojno polje triju različitih principa majčinstva. Svaka majka ima svoj specifičan diskurz (izvor često i duhovitog nerazumijevanja), specifičan odnos prema vlastitom sinu, ali i prema djevojčici u centru incidenta koji ih okuplja. Iako su njihovi nazori svjetovima udaljeni, zanimljivo je gledati kako uvijek dvije majke pronalaze točku slaganja uz odsustvo treće. Dramaturgija ove predstave prvenstveno ovisi o tempu i snazi glumačke igre: više izvedbi sigurno bi utjecalo na još hrabriju suigru triju sjajnih glumica, a time i na bolju dinamiku cjeline. Vrlo pametna, duhovita i društveno angažirana predstava.

Suzana Marjanić

Iznimna tema odnosa majki i sinova, s obzirom da su očevi u navedenim disfunkcionalnim obiteljima izvan niše odgoja svojih sinova, i pritom posebno izdvajam pitanje odgovornosti koje ističe „majka alternativka“ s obzirom da poziva kolegice – „majku iz višeg sloja“ (koja ne vjeruje da je „to“ njezin sin mogao napraviti jer može „birati“) i „skromnu majku“ (koja vjeruje da se grijeh njezinoga sina može iskupiti na ispovijedi) – da ne perpetuiraju obrasce patrijarhalnoga svjetonazora kojim se zatomljuje nasilje (vrsta nasilja) što su ga počinili njihovi sinovi nad djevojčicom. Iznimna je i kostimografija (npr. cipele kao metonimije klasizma) preko koje se isto tako sustavno opisala ta tripartitna struktura društva.

Pohvala svim glumicama na iznimnoj izvedbi; svaka je odlično interpretirala trijadu klasnih roditeljskih odnosa – politička elita, skromna majka iz radničke obitelji i majka alternativnih ideja odgoja gdje je postavljeno i vrlo bitno pitanje o tome na koji je način struktura odgoja i obrazovanja u lokalnim okvirima još uvijek izrazito agresivna prema vegetarijanskom i veganskom način prehrane i odgoja.

Preporuka: Bilo bi savršeno kada bi se predstava počela prikazivati na sceni KNAP-a, uz izmjene koje su preporučile članice žirija.

1. srpnja 2020. (srijeda), 20:00

Centar KNAP – Dramska skupina Teatra Ludus

Christian Jean-Michel Jalžečić: #OSTALE

Redatelj: Christian Jean-Michel Jalžečić

Mira Muhoberac

#Ostale autorski je projekt Dramske skupine Teatra Ludus Centra KNAP koji već u naslovu otkriva razlog nastanka predstave, tj. izvedbu preostalih članica inače brojne, gotovo mahom ženske skupine koju redateljski okuplja student režije Christian Jean-Michel Jalžečić. Predstavu smo gledali sjedeći na pozornici, u neposrednoj blizini scenskoga događanja koje se prije svega odlikuje iznimnom redateljskom i vizualnom estetikom i poetikom. Režija mladoga redatelja, naime, već je autorski prepoznatljiva i gotovo potpuno dorađena, u svemu usklađena: zasnovana je na znaku bjeline kontrapunktirane simbolu velike zdjele za pranje rublja u kojoj su nanizani crveni plodovi šipka, što asocira na traumu iz djetinjstva kao znak kasnijih simboličnih amputacija duha i tijela. Pri kraju se i ove predstave pojavljuje video, tj. film snimljen oko Centra KNAP kojim se kadriraju temeljne egzistencijalno-dramaturške situacije protagonistica događanja. Od najavljenih osam pojavljuje se šest glumica u bijelom, u izvrsnim bijelim kostimima različitih krojeva i ogoljivanja raznih dijelova tijela kostimografkinje Miriam Brajković: pet djevojaka koje prikazuju svoje traume i jedna djevojka u crvenoj pidžami s bijelim ogrtačem koja konkretizira glasove autoriteta, bolnice, ludnice, sjećanja kao svojevrsna kabaretna psihijatrijska majstoricae i terapeutkinja. Mlade izvođačice svoje uloge, uz individualiziran tekst koji su same stvorile u suradnji s dramaturginjom Moranom Foretić, izvode angažirano i posvećeno, kreirajući scensku priču, kolaž minimalističkih prizora i mini-intimnih događanja autobiografski punktiranih. Izvrsna scenografija Anje Planinčić, zasnovana na kubusima i rendgenskim kutijama prekrivenima bijelim plahtama sugestivno predočuje spavaće, dječje i djevojačke sobe i bolna dječja i mladenačka iskustva te prozor u radosniju budućnost bez trauma, uz pomirenje s roditeljima. Svjetlo Darka Crnčevića sugestivno punktira kružnost i isprekidanost događanja. Predstavu ćemo najviše pamtiti po režiji koja sintetizira mimu, pantomimnu, psihodramu i koreodramu, teatar bolne tišine i mladenačkoga krika.

Dunja Fajdić

Vrlo hrabro suočavanje sa vlastitim traumama, gotovo na tragu psihodrame. Sviđa mi se način na koji autorska ekipa barata dokumentarističkim materijalom kako bi izgradila predstavu. Fragmentarnom dramaturgijom polako se rastvaraju priče mladih žena: početni, općeniti komadići bolnih iskustava slažu se u cjelinu intimnih priča. Intenzitet predstave leži i u tome što je riječ o iskustvima samih izvođačica. U skladu s time redateljski “zahvat” vrlo je tankoćutan, a opet nudi širok spektar značenjskih asocijacija. Iako je sastavljena od mnogo “razlomljenih” elemenata (gradacija emocija, fizička spremnost glumica, glazba, svjetlosne i video intervencije u kontrastu sa bjelinom jednostavnih, a vrlo efektnih scenografsko-kostimskih rješenja), predstava ima čvrsti, gotovo terapeutski luk i ishod.  Predanost mladog ženskog ansambla izaziva u gledatelju gotovo fizičku reakciju na emotivnu bol i snažnu empatiju.  

Suzana Marjanić

Iznimna kostimografija i scenografija bjelila u znaku mentalne ikonografije bolničkoga toposa „mentalnih institucija“, poetike traume i verbalizacija traume, gdje svaka od sudionica iznosi, pretpostavljam, vlastitu autobiografsku priču, naraciju traume čime se rekreira teatar kao terapeutski prostor izvedbe realnoga učinka. Vrlo jaka uporaba simbolike šipka u simbolizaciji plodnosti i menstrualne krvi kao i završnih rendgenskih slika na malim oltarnim drvenim instalacijama gdje se psihička bol prelama kroz fizičku bol.

Preporuka: Zbog navedene poetike traume mislim da bi bilo dobro da se predstava prijavi na sljedeći PUF (voditelj: Branko Sušac, SAKUD – Pula).

1. srpnja 2020. (srijeda), 20:00

Centar KNAP – Dramska skupina Teatar Gaudeamus

Filip Žulec: KRALJ KIŠE

Redatelj: Filip Žulec

Mira Muhoberac

Mladi glumac Filip Žulec prometnuo se u dobroga dramskoga autora i redatelja predstave Kralj kiše punktirane, uz redateljsku asistenturu Ane Žulec i precizno organiziran ton i svjetlo Ivana Sabljaka i iznimnu suigru cijeloga posvećenoga glumačkog ansambla sastavljena od čak petnaest mladih glumaca i glumica, od jedanaest godina nadalje, u niz egzistencijalnih uzlova. Možda s asocijacijom na film Kišni čovjek, ali i na niz drugih, kultnih filmova, i na niz zapamtljivih  predstava Teatra Gaudeamus, ova predstava problematizira iznimno teško razdoblje u životu mladoga oca i devetogodišnje kćeri koji ostaju bez svoje žene i svoje majke neposredno nakon rođenja male Lili Pavlinić. Poput suvremenoga Jedermanna ili Svatkovića, Mihael Pavlinić prolazi razne faze u svom životu, od očinske krize do uzimanja opijata, od alkoholiziranja do šutnje, od razgovora do druženja s prijateljima, pokušaja zanimljivijega zaposlenja, gubljena volje za životom, zaljubljivanja nakon devet godina, prometnih nesreća, krize u odnosu s kćeri do traženja i pronalaženja nove sreće i radosti. Stalna ljubav otac – kći pokreće jednako dramski mehanizam koliko i samu predstavu, koja u naglašavanju triju, četiriju pa pet i šest scenskih punktova i prizora zatvara jedan i otvara novi životni krug. Najveća je vrijednost predstave Kralj kiše iznimno snažna emocija vidljiva i u dramskoj jezgri teksta i u uigranoj izvedbi cijeloga, maksimalno predstavi i kazališnoj čaroliji posvećena ansambla, bez slabe glumačke točke. Ova je predstava rezultat dugogodišnjea zajedničkoga kazališnoga druženja i stvaranja članova i članica  Dramske skupine Teatra Gaudeamus Centra KNAP pa se u Kralju kiše osjeća prijateljska i gotovo obiteljska atmosfera rada na predstavi. Glumac u ulozi Mihaela Pavlinića nosi cijelu predstavu, od početka do kraja, dosljedno i točno, potresno i radosno, iznutra i u suigri s cijelim ansamblom, a posebno s izvrsnom mladom glumicom u ulozi Lili. Vjerujemo da će se i u  svim budućim izvedbama publika, kao i na premijeri, zaljubiti u ovu predstavu koja poput vozača fiktivnoga i stvarnog automobila u svojemu središtu povezuje sanjare i stvaratelje veličanstvenoga životnog, kazališnog iskustva, gledajući na budućnost radosno i s ljubavlju.

Dunja Fajdić

Redatelj Filip Žulec pronašao je sjajnog protagonista za svoj autorski tekst. Filip Vrbanec s velikom toplinom i razumijevanjem zahtjevne teme igra glavnog junaka, energično vodeći brojni glumački ansambl. Glavni lik Mihael i njegova dva kompanjona, simpatičnošću, odličnom suigrom i smislom za humor podsjetili su me na muški, “frendovski” trolist karakterističan za brojne sitcome (“Kako sam upoznao vašu majku”, “Seinfeld”, “Prijatelji”). Izvrsna im je partnerica neobično zrela, ali vrlo mlada, talentirana Leona Čabraja u ulozi Lili. Pratimo priču skokovito, unatrag: vješt, dinamični scenoslijed raspetljava Mihaelov život. Ta osnovna linija radnje vrlo je razgranata, uključuje i uvođenje brojnih zanimljivih likova, objašnjavanje njihovih postupaka - što u jednom trenutku previše opterećuje glavni tijek priče. Unatoč tome, predstava se zahvaljujući sjajnim glumcima, iznimno uigranom ansamblu i dirljivoj priči o odnosu oca i kćeri, uvijek vraća u svoje tračnice te završava nadahnjujuće.

Suzana Marjanić

Vrlo bitna etička komponenta predstave koja u zen-maniri postavlja pitanje o tome jesmo li u životu učinili nešto veličanstveno otvara veliku temu roditeljstva kao bitne realizacije fantastičnosti života. Intrigantan dramski tekst ističe problematiku adolescenata rastavljenih ili umrlih roditelja, konkretno djece bez jednoga roditelja, pitanje solidarnosti među prijateljima kao i antropologiju sreće.

3. srpnja 2020. (petak), 20:00

Umjetnička organizacija Multikulti – Dramska skupina Teatra R

Grupa: MI BI DA SE ŽENIMO

Redateljice: Zvjezdana Bubnjar, Sanja Matasić

Mira Muhoberac

Dinamična predstava Mi bi da se ženimo, nastala kao rezultat suradnje Umjetničke organizacije Multikulti i Dramske skupine Teatra R, pod vodstvom kreaciji posvećenih redateljica Zvjezdane Bubnjar i Sanje Matasić, u furioznom tempu predočuje život romske zajednice i odnos neromskih prema romskim zajednicama u naizgled jednostavnoj priči o vjenčanju mladoga para. Izvrstan, precizan tekst uokviren je, objavom trudnoće na početku i konkretizacijom matrimonijalizacije na kraju, u kružnu strukturu životnih događanja baziranih na ljubavi i braku stavljajući u središte razne mehanizme predrasuda i stereotipizacije stvarnosti, od prizora u dvjema obiteljima do susreta na poslu, u kafiću, u frizerskom salonu.... Nevjestinim roditeljima suprotstavljeni su i supostavljeni mladoženjini, potpuno drukčiji majka i otac, želji za poštenim poslom i plaćom poslodavci prevaranti, bahatosti bogatih sreća dobitka novca na lutriji, trgovanju mladom popuštanje u trgovini, uz gotovo besprijekoran komedijski mehanizam koji ponavljanje prijevara i repetiranje zahtjeva zamjenjuje ogledavanjem moderne, na televiziji viđene, i tradicionale romske svadbe. Ova komedija daleko je od obične ili uobičajene rekonstrukcije, oživljavanja ili prikazivanja romskih običaja: dinamična je, duhovita to predstava koja u izvrsnome tempu i točnom ritmu pred gledatelje dovodi cijeli niz romskih i neromskih običaja i događaja sa središtem u ljubavnim impulsima i silnicama. Zaplet s nizom manjih raspleta i novih mini-zapleta, uz razrađene fabulativne linije, privlači maksimalnu pozornost tijekom cijele predstave. Izvrsni glumci govore tekst svojih uloga dikcijski točno, glume razrađenom gestom i mimikom te karakterološki dosljedno, maksimalno angažirano i uigrano, snalazeći se izvrsno na kazališnoj pozornici, a posebno glumica u ulozi nevjeste i glumac u ulozi mladoženje te mladoženjin otac, pridonoseći stvaranju radosne čarolije kazališne predstave koju bismo mogli gledati bezbroj puta s jednakom začudnošću i srećom, uz brze izmjene scena i iznimne kostime, posebno one tradicionalne romske nošnje na završnoj svadbi, uz atraktivan ples i glazbu.

Dunja Fajdić

Pratimo probleme s kojima se suočava mladi romski par u planiranju vjenčanja uz mnogo ironije i humora prema vlastitoj tradiciji, obitelji i odnosu između muškaraca i žena. U oblikovanju predstave grupa se poigrava s utjecajem televizijskih sadržaja na svakodnevni život (neočekivani, ali duhoviti obrati po uzoru na one u sapunicama, obećanja iz reklama i stvarnost, moderna svadba iz po uzoru na onu iz serije). Dugotrajni rad grupe na predstavi odražava se u vrlo pročišćenoj dramaturškoj liniji i dinamičnom nizanju scena (koje ostavljaju prostora za urnebesne digresije). Autentični glumačko - ljubavni par i vrlo duhoviti epizodisti razoružavaju svojom scenskom uvjerljivošću, duhovitošću, ali i hrabrošću da pokažu nježnost u pojedinim scenama, jer svijet u kojem novac okreće svijet - ipak pokreće ljubav.

Suzana Marjanić

Predstava, među ostalim, u kontekstu starih i novih običaja romske zajednice, tematizira pitanje prekarnoga rada kao i „ekonomije življenja“, a sve to u kontekstu manjine koja je nažalost izložena brojnim diskriminacijama u našem ne baš humanitarnom društvu. Sve je navedeno okončano završnim melodramatskim matrimonijem svih dihotomija – sjedinjenjem starih i novih običaja.

IZVJEŠĆE 44. SUSRETA KAZALIŠNIH AMATERA ZAGREBA I 24. FESTIVALA ZAGREBAČKIH KAZALIŠNIH AMATERA

(3. srpnja 2020.)

Stručno povjerenstvo 44. Susreta kazališnih amatera Zagreba i 24. Festivala zagrebačkih kazališnih amatera u sastavu: Mira Muhoberac dramaturginja i redateljica, Dunja Fajdić glumica, te Suzana Marjanić, teatrologinja, dodijelilo je sljedeće nominacije i nagrade 24. festivala zagrebačkih kazališnih amatera:

Nagrada "Daska koja život znači" za najbolji autorski tekst 24. FZKA.

Nominirani su:

1)        

Ružica Eterović, Katarina Moškatelo, Natalija Sokol-Kvesić

za tekst predstave "U TRI MATERE"

u izvedbi dramskog studija Amaterija – Studio Kubus

2)        

autorski projekt Dramskog studija Ludus

za tekst predstave: "#ostale" Centra Knap

3)      

autorski projekt Teatra R

za predstavu MI BI DA SE ŽENIMO

u izvedbi Teatra R Umjetničke organizacije Multikulti

Nagradu dobiva:

MI BI DA SE ŽENIMO

u izvedbi Teatra R Umjetničke organizacije Multikulti

Nagrada "Daska koja život znači" za najboljeg glumca 24. FZKA:

Nominirani su:

1)

Filip Vrbanec za ulogu Mihaela Pavlinića

U predstavi Kralj Kiše

U izvedbi Teatra Gudeamus,  Centra Knap

2)

Dejan Seferović za ulogu Dejana , mladoženje

u predstavi MI BI DA SE ŽENIMO

u izvedbi Teatra R, Umjetničke organizacije Multikulti

3)

Mišo Goman za ulogu Mišo, Dejanov otac

u predstavi MI BI DA SE ŽENIMO

u izvedbi Teatra R,  Umjetničke organizacije Multikulti

Nagradu dobiva glumac

Filip Vrbanec za ulogu Mihaela Pavlinića

u predstavi Kralj Kiše

u izvedbi Teatra Gaudeamus, Centra Knap

Nagrada "Daska koja život znači" za najbolju glumicu 24. FZKA:

Nominirane su:

1)

Katarina  Moškatelo

za ulogu Ileane, majke alternativke

u predstavi "U tri matere"

u izvedbi dramskog studija Amaterija – Studio Kubus

2)

Velentina Seferović

za ulogu Valentina, mladenka

u predstavi MI BI DA SE ŽENIMO

u izvedbi Teatra R Umjetničke organizacije Multikulti

4)

Leona Čabraja

za ulogu Lili Pavlenić

u predstavi Kralj kiše

u izvedbi Teatra Gaudeamus, Centra Knap

Nagradu dobiva glumica

Katarina  Moškatelo

za ulogu Ileane, majke alternativke

u predstavi "U tri matere"

u izvedbi dramskog studija Amaterija – Studio Kubus

Nagrada "Daska koja život znači" za najbolju predstavu 24. FZKA:

Nominirane su predstave:

1)

Mi bi da se ženimo

Autorski projekt Teatra R

u izvedbi Teatra R, Umjetničke organizacije Multikulti

2)

U tri matere

Ružice Eterović, Katarine Moškatelo, Natalije Sokol-Kvesić

u izvedbi dramskog studija Amaterija – Studio Kubus

3) 

Kralj kiše

u režiji Filipa Žuleca

u izvedbi Teatra Gaudeamus,  Centra Knap

Nagradu dobiva predstava

Kralj kiše

u režiji Filipa Žuleca

u izvedbi Teatra Gaudeamus,  Centra Knap

Izbornica festivala hrvatskih kazališnih amatera (60. FHKA), koji će biti održan u Vodicama od 6. do 8. studenog i od 13. do 15. studenog 2020. u organizaciji Hrvatskog sabora kulture, dramaturginja i redateljica Mira Muhoberac izabrala je sljedeću predstavu za sudjelovanje na tom festivalu:

Kralj kiše

u režiji Filipa Žuleca

u izvedbi Teatra Gaudeamus Centra Knap

Proljeće u KNAP-u

Dragi naši, ovoga proljeća odlučili smo se probuditi s novom energijom. Odlučili smo otvoriti vrata kazališta KNAP mladim umjeticima, umjetničkim organizacijama i udrugama, a time i našoj publici ponuditi nove, zanimljive dramske, plesne i eksperimentalne programe, predstave i preformanse. Želja nam je iskoristiti potencijal KNAP-a i postati mjesto okupljanja, propitivanja, stvaralaštva; mjesto gdje će se uvijek događati nešto novo, nesvakidašnje i zanimljivo... nešto što će dodatno obogatiti i razvijati kazalište na Peščenici, kao i Centar kulture u cjelini.

Želimo da novi program našeg kazališta KNAP+ postane platforma umjetnicima bez «doma», gdje će moći svoje stvaralaštvo predstaviti publici uz profesionalne uvijete i podršku. Prvi koji su prepoznali našu inicijativu KNAP+ platforme su dance_lab_collective, koji nam dolaze s plesnom predstavom Rubberband i ATEATAR koji će u dva termina tijekom svibnja izvesti svoju hvaljenu predstavu Vilimov Shakespeare.

Zaokret i buđenje u kazalištu KNAP donosi razne novosti, a to su povoljnije ulaznice za sve naše predstave u svibnju, kao i mnoge besplatne programe za djecu i odrasle u sklopu Centra KNAP.

Obećajemo još mnogo kvalitetnih i zanimljivih programa u sklopu Centra i kazališta KNAP tijekom sezone 2017./2018., a Vas zadužujemo za jednostavan zadatak; da odlučite konzumirati kulturu na Peščenici što češće, da budete aktivan sudionik u našim programima, da nas kritizirate i hvalite, da nam kažete svoje želje, ideje i savjete, a mi vama obećajemo da ćemo biti još bolji, zanimljiviji i raznovrsniji!

Vidimo se u KNAP-u, vidimo se na Pešči!